Tekstovi
30.08.2010.
Besmislenost stvaranja “povijesnih trenutaka” i spektakla (uvodni tekst u deveti broj Ispod pločnika)
Iz broja u broj govorimo o vremenu koje nam izmiče, no to vrijeme je naš život pa nam zapravo izmiče samo rok koji si zadajemo za objavljivanje novog broja. Život živimo, zbog čega ponekad rok trpi, ali taj rok zapravo nije važan, kao niti kvantiteta i mjerljive vrijednosti kojima kao da pokušavamo prikazati ozbiljnost onoga što radimo. Više od svega toga nas zanima sadržaj.
Međutim, upravo je sadržaj ono što ponekad izmiče ili nestaje iz fokusa tijekom društvenih događaja koji su posljednjih mjeseci ili čak godinu dana često prikazivani kao “ključni”, “veliki” i na kraju “povijesni”.
30.08.2010.
Mirno i sigurno ropstvo
O tom se pitanju mnogo govori, ali dijagnoza je samo jedna. Na lijevo i na desno, mišljenje je nepodijeljeno: živimo u “atmosferi nesigurnosti”.
Svakodnevne vijesti sručuju na nas litre krvi sakupljene izravno na mjestima napada, silovanja, ubojstava. Okrutni događaji manijakalno opisani i zabilježeni do najsitnijih detalja izazivaju strašnu jezu duž cijele kičme, već oslabljene svakidašnjim sklekovima.
30.08.2010.
Genocid u ime slobode i demokracije (razgovor s Ward Churchillom)
Pred vama je intervju sa Ward Churchillom, političkim aktivistom, članom AIM (Američkog indijanskog pokreta), do nedavno profesorom na Univerzitetu Kolorado(1990 – 2007), auturom mnogih knjiga, od kojih bih istakao knjigu pod nazivom Pacifizam kao patologija. Ovaj intervju je odabran ne samo da bi ukazao na genocid počinjen nad urođeničkim narodima na prostorima današnjih Sjedinjenih Američkih Država i na nestajanje njihovih kultura i tradicija, već i na nestajanje svih drugih kultura i tradicija ovog svijeta pod čeličnom čizmom zapadnognačina života, ljudskom civilizacijom zasnovanoj na potčinjavanju prirode i svega prirodnog u korist (malog broja) ljudi.. Danas se život u Meksiku, Južnoafričkoj Republici, Bosni ili Indoneziji jako malo razlikuje. Ljudi su satjerani u fabrike, škole, crkve, političke partije, nevladine organizacije... jer su nametnute vrijednosti kolonizovanog, civilizovanog uma. Svijet je sveden na mega mašinu se život, sve energija, kreativnost i potencijal, prodaje za preživljavanje.
Intervju je preuzet iz knjige Slušanje zemlje: razgovori o prirodi, kulturi i erosu, koja je kolekcija intervju - pitanja, koja je Derrick Jensen postavio feministima, teolozima, filozofima i Indijancima, centrirajući se na pitanje: “Ako nas destrukcija prirodnog svijeta ne čini sretnim, zašto onda to radimo?” (Crni kreč/Anarhija, Banja Luka, 2008.)
30.08.2010.
Uništimo rad
Rad je pojam koji sve češće susrećemo u novinama, na akademskim predavanjima i konferencijama, u papinim homilijama, u predizbornim političkim debatama, te čak u anarhističkim člancima i brošurama.
Velika pitanja koja se postavljaju su: kako riješiti rastuću nezaposlenost? Kako ponovno dodijeliti neki smisao radnoj stručnosti koju penalizira novi industrijski razvoj? Kako pronaći alternative tradicionalnom radu? I kako, na koncu (a to je nivo razmišljanja brojnih drugova), ukinuti rad ili svesti ga na najminimalniju razinu nužnosti?
30.08.2010.
Anarhizam i obrazovanje
Prvi anarhistički mislioci, poput Godwina, smatraju obrazovanje osnovnim faktorom društvene promjene i najvažnijim sredstvom postizanja društva bez države. Radi se o ostavštini prosvjetiteljske filozofije (a najviše o Helvetiusovoj misli) koju su dijelili i socijalisti utopisti (Fourier, Owen itd.).
I za Bakunjina obrazovanje nosi veliku važnost, ali, kao i Marx, smješta ga u kontekst klasne borbe i društvene revolucije i ne može ga smatrati jedinim sredstvom društvene promjene.
19.02.2010.
Organizirajte se! (uvodni tekst u osmi broj)
Vrijeme nam stalno izmiče, osmi broj Ispod pločnika je napokon gotov, iako smo željeli da odavno to bude tako. No, nije to posebno važno, ne radimo ovo zato da bi poštivali rokove, već zato jer smatramo da nam nedostaje vijesti ,analiza i stavova koji ne prolaze kroz uobičajene filtere sustava. Nikad nismo planirali teme broja, uvijek su dolazile “same od sebe”, gotovo inercijom, tekst bi se nastavio na tekst i broj bi ubrzo imao temu, čak i kada to nije bilo očito. Tako se ovaj broj dobrim dijelom bavi zatvorima i državnom represijom, ali pronašli smo prostora i za druge teme.
19.02.2010.
Svi režimi i države zatvaraju anarhiste (razgovor Aleksander Sašo Nakov)
Aleksander Sašo Nakov je već više od sedamdeset godina član Federacije anarhista Bugarske - FAB, te jedan od njenih ponovnih pokretača nakon pada socijalizma i režima koji je mnoge anarhiste u Istočnoj Europi stajao slobode, ali i života.
Taj naizgled krhki starac prvenstveno daje dojam snažne osobe koja se cijeli život bori za bolji svijet, a ideje kojima je ostao dosljedan cijeli život, nije zaboravio i napustio niti nakon 15 godina koje je proveo zatvoren u bugarskim logorima. I danas aktivno sudjeluje u radu pokreta, a poruka koju je jasno poslao svim mladim ljudima na Balkanskom anarhsitičkom sajmu knjiga u Solunu 2009. godine, bila je posve jednostavna: Mladima mogu poručiti samo jedno - borite se!
19.02.2010.
Zašto smo protiv zatvora, protiv svih zatvora?
Govorimo jednostavne stvari jer mi i jesmo jednostavna bića. Misli, želje i snovi koje pokušavamo izraziti pripadaju ljudskom rodu otkad je svijeta. Nepregledna povorka zakonodavaca, političara, stručnjaka, intelektualaca i ostalih podržavatelja ideja koje treba odobriti, iskomplicirali su pitanja do krajnje apstrakcije, toliko da su se ljudi koji su se oduvijek pozivali na jedinu knjigu u kojoj se može naći nekakav odgovor – knjigu životnog iskustva, počeli osjećati glupima i manje vrijednima.
19.02.2010.
Mi nismo robovi, mi smo eksploziv!
(Tekst plakata solidarnosti s Alfredom Bonannom i Christosom Stratigopoulosom)
Postoje stare stvari, iz drugog stoljeća. Siromaštvo, za koje se vjerovalo da više nije moguće njegovo širenje na Zapadu, vratilo se kako bi nam pokazalo zube. Bankari još uvijek ne skaču kroz prozore, ali siromaštvo puni ulice. Trgovine i tvornice zatvaraju svoja vrata. Milijunima ljudi našli su se u situaciji u kojoj ne vide nikakvu budućnost. Obećano im je da ako život provedu na koljenima, između posla kojim samo šef profitira i pokornosti onima na vlasti, da će imati siguran tihi opstanak i preživljavanje. Sada je svima jasno da je i to bila laž.
19.02.2010.
500 godina otpora
Leonard Peltier je bio vođa AIM-a (Američkog indijanskog pokreta) koji je nastao zbog nepravednog i neprestanog oduzimanja zemlje indijancima (samim time i sustavnog uništavanja njihovog kulturnog naslijeđa i načina života), kojim su dovedeni na rub egzistencije i bili prisiljeni na odlazak u gradove gdje su se suočavali s nezaposlenošću i bijedom, a sve to s ciljem zgrtanja još zemlje na kojoj država može okrenuti pare i brisanja tragova ostatataka kulture koja stoji kao spomenik jedne nasilne kolonizacije.
19.02.2010.
Serbestičko* kazanje o dizajnu
Danas dizajn sudjeluje u produkciji smeća, brendova, beskorisnih stvari, vizualizaciji korporacija, u onome što nas na prvi pogled čini bogatima.
Dizajn je pod neposrednim utjecajem tržišta u tolikoj mjeri da se kaže kako je odraz ili slika društvenog, ekonomskog i političkog stanja društva. Prenositelj je, danas već pandemije, oniomanije! Društvo potrošnje, „poduzetništva”, marketinga, mode, diktira dizajn isključivo kao sredstvo osmišljavanja predmeta za kupnju, a ne uporabu. Marketing stvara umjetne potrebe, tako se proizvodi višak besmislenih predmeta kao hrana oniomaniji**!
18.02.2010.
Razlika između anarhije i akademizma
Nedavno sam imao priliku sudjelovati na međunarodnoj akademskoj konferenciji u Moskvi, „Hijererhija i moć u povijesti civilizacija“, organiziranoj od strane Ruske akademije znanosti. Prisustvovao sam diskusijama koje su tematizirale izgradnju alternativa hijerarhijskom modelu organiziranja i trenutačnu državnu represiju prema socijalno angažiranim pokretima. Smatram to interesantnim s obzirom da sam odustao od studiranja (nisam završio čak ni tri semestra). Uglavnom ne volim sveučilištarce i vjerujem da je akademska zajednica jedna od institucija moći koju treba dokinuti.
01.11.2009.
Protiv zidova i svih granica! (uvodni tekst u peti broj)
Ljeto je na izmaku, dani su kraći, vrućine se lakše podnose, a pred vama je peti broj Ispod pločnika.
01.11.2009.
Antinacionalistički nacionalizam
Kritika antideutsch pokreta u Njemačkoj ...i njegovih „previše njemačkih“ pristaša.
01.11.2009.
Poštivanje holokausta
Prije petnaest godina, kada sam predavao na Sveučilištu Boston, skupina Židova me zamolila da održim predavanje o holokaustu. Pričao sam te večeri, ali ne o Holokaustu za vrijeme Drugog svjetskog rata, genocidu nad šest milijuna Židova. Pričao sam o događajima iz sredine osamdesetih godina, kada je vlada SAD-a podupirala odrede smrti u Srednjoj Americi, odnosno o ubojstvima stotine tisuća zemljoradnika u Gvatemali i El Salvadoru, žrtvama američke politike.
01.11.2009.
Zidanje kontrole i separacije
Moglo bi se reći da svi, manje ili više, živimo okruženi zidovima. Zidovima tradicije, kulture, običaja, nametnutih nam normi i strahova. No osim ovih neopipljivih zidova, sve više smo okruženim fizički prisutnim zidovima, snažnim metaforama koje podsjećaju na „moć arhitekture“ da utječe na ljudske živote. Arhitekture čiji je osnovni cilj nasilno nametnuti građansku poslušnost tamo gdje je ona prema mišljenju moćnika izostala.
01.11.2009.
Cijena razularenosti u državi i bez nje
Ima onih koji smatraju da bi se bez države ljudi ponašali razulareno, da bi jedni druge neprestano hvatali za vrat, pokušavajući zadovoljiti vlastite potrebe ili želje. Zbog čega se vjeruje da država spriječava da se to dogodi?
01.11.2009.
Anarhosindikalizam
Anarhosindikalizam oblik je anarhizma koji se usredotočuje na stvaranje sindikata organiziranih na anarhističkim principima i koji se u svojoj borbi za slobodnije društvo koriste anarhističkim taktikama (a prije svega direktnom akcijom).
01.11.2009.
Buržoaski korijeni anarhosindikalizma
Anarhosindikalizam ili revolucionarni sindikalizam unutar anarhističkog pokreta ima i svoje kritičare od najranijih dana sindikalizma.
01.11.2009.
Seks: savjeti za rastrojenu mladež
Imaš li seksualnih problema? Teško se uzbudiš, seks te ne ispunjava ili jednostavno teško susrećeš partnere s kojima bi podijelio taj aspekt svog života? Odgovor je vjerojatno “da”.
01.11.2009.
Insurekcionistički projekt
Za anarhistički insurekcionistički projekt potrebna je metoda koja oslikava svijet koji želimo i realnost svijeta koji želimo uništiti. Djelovanje unutar grupa zasnovanih na afinitetu odgovara i jednom i drugom zahtjevu. Moć u današnjem svijetu više nema stvaran centar, već se širi po svim društvenim područjima. Djelovanje u malim grupama omogućava napadačkim projektima da se isto tako šire područjem. Ali, što je najvažnije, ova metoda unosi naš cilj u naše sredstvo - sam revolt postaje drugačjii način shvaćanja odnosa.
31.10.2009.
Kriza kapitalizma (uvodni tekst u šesti broj)
Ušli smo duboko u krizu kapitalizma. Zapravo, uvučeni smo u krizu jer u osnovi, ona nikad i nije bila naša, baš kao niti kapitalizam - on je uvijek njihov, služi ekonomskim i političkim moćnicima kao sustav iskorištavanja za koji nas uvjeravaju da je najbolji pa čak i jedini izbor za nas.
31.10.2009.
Anarhisti protiv zida
Stav anarhista prema antiimperijalističkim borbama i njihovo eventualno solidariziranje s borbama pojedinih naroda za vlastito, često nacionalno, oslobođenje, relativno je nova i poprilično neistražena tema. Izraelsko-palestinski sukob usmjerava pozornost na mnoga zanimljiva pitanja koja se tiču države, zakona, moći i privilegija, te razjašnjava načine i mitove kojima države grade svoju povijest. S obzirom na to da se podosta anarhista odlučilo solidarizirati s palestinskom borbom za oslobođenje, debate se često vode oko trebaju li anarhisti podržavati samo strogo antiautoritarne pokrete ili se mogu solidarizirati i s potlačenim i ugnjetavanim narodom i pritom zanemariti činjenicu da potonji često svoje oslobođenje, upravo suprotno od anarhista, vide u okviru nacionalnog oslobođenja. Pritom je dosta zanimljivo i pitanje koje se krije ispod površine svih ovih silnih debata, a to je, zašto uopće potlačeni svoju slobodu tako često traže u okvirima vlastite nacionalne države?
31.10.2009.
Beduin, uvijek! Građanin, nikada.
"Pokazavši svijetu našim posljednjim naporima i opasnostima koliko cijenimo svoju slobodu, sada se držimo međusobno obveznima pobrinuti se, na najbolji mogući način, za svoju budućnost, kako bi izbjegli povratak u ropski položaj." (Levellers, An Agreement of the People, 1647.)
Bacimo pogled s onu stranu suzavca, pendreka i kombija interventne policije: operacija koju od 6. prosinca poduzimaju šefovi, ne sastoji se samo od puke kombinacije represije i propagande, radi se o primjeni niza metoda kojima je cilj ponovna uspostava socijalnog mira i konsenzusa.
31.10.2009.
Grupe afiniteta
Suprotno uobičajenom uvjerenju, afinitet (zajednički interes) među ljudima ne ovisi o međusobnoj simpatiji ili osjećajima, to nisu grupe prijatelja. Postojanje afiniteta znači poznavanje drugih, poznavanje njihovih stavova o društvenim pitanjima i toga što misle o mogućnostima sudjelovanja u društvenom sukobu. Upravo je ovo dublje poznavanje stavova drugih zanemareno, čime se umanjuje mogućnost svake akcije.
31.10.2009.
Kriza... čija kriza?
‘Borit ćemo se za radna mjesta, a ne za više plaće!’
Nije prvi put u povijesti kapitalizma da se kriza koristi kao izgovor za daljnju eksploataciju i zatiranje prava radničke klase. Sa svih strana dolaze ovakvi i slični biseri – krivi su im neproduktivni radnici, ljudi koji su ulazili u iznimno povoljne i primamljive kredite kako bi kupili stan, ljudi koji jednostavno ne troše dovoljno ... – i kako onda ekonomija ne bi upala u krizu. Naravno, i izlazak iz krize, tj. otkup dugova (i tko zna što sve još) upravo onih koji su je izazvali, morat će odraditi ti isti radnici. I, neka ne prigovaraju, jer još nisu ni svjesni kako fino im je dosad bilo.
31.10.2009.
Anarhizam i povijest crne zastave
Danas je sasvim poznata činjenica da je crna zastava simbol anarhizma. Nažalost, točan nastanak te povezanosti je nemoguće utvrditi. To može biti frustrirajuće za one koje fasciniraju povijesne banalnosti, no to nije iznenađujuće.
09.04.2009.
Anarhija u školi
Ukazujući na nezadovoljavajuće i zabrinjavajuće stanje u obrazovanju, pristupajući kritički (ili kritizerski) stanju u obrazovnom sistemu i pojedinim njegovim sastavnicama, novinari u sredstvima javnog informiranja često poantiraju bombastičnom tvrdnjom da u školstvu vlada – anarhija. U nekim slučajevima možemo se složiti s njihovim opisima stanja i s njihovim premisama koje vode do zaključka da u školstvu općenito ili pojedinim njegovim segmentima vlada kaos. Ali kaos nije isto što i anarhija. Kao što je rekao Pierre-Joseph Proudhon, anarhija je red; prirodni red koji bi trebalo poštovati i u uređenju međuljudskih, odnosno društvenih odnosa. Problem je možda upravo u tome – a to uzimamo kao svoju polazišnu tezu – što u današnjoj školi (kako u Hrvatskoj, tako i općenito) ima premalo anarhije.
09.04.2009.
Uloga školovanja u društvu
Većina ljudi ne voli da im se govori što da rade. Svaka institucija s ciljem da konstruira i uobliči nečiji život je, u određenoj mjeri, u sukobu s takvim osobama. Zanimljivo je da pojedinac nije uvijek u željenom sukobu s institucijom. Oni koji su poslušni i ispunjavaju svoju ulogu studenta, razumljivo, pokušavaju ignorirati negativne učinke koje školovanje ima na njih. Ali, tko bi iskreno mogao poreći činjenicu da su ti učinci itekako vidljivi?
09.04.2009.
Anarhisti i škole
Moje političko stajalište je anarhističko, što bi po definiciji jednog od njezinih najpoznatijih zagovornika, Petra Kropotkina, pisanoj za Enciklopediju Britannicu, značilo “ime dano načelu ili teoriji života i provedeno u društvu koje je zamišljeno bez vlasti - harmonija u takvom društvu nije pridobivena pokoravanjem zakonu ili pak poslušnošću prema bilo kojem autoritetu već slobodnim dogovorima između različitih grupa, teritorijalnih i profesionalnih, slobodno ustrojenih u cilju proizvodnje i potrošnje ali i za zadovoljavanja beskrajnih potreba i težnja civiliziranog bića”.
09.04.2009.
Protiv realnosti (uvodni tekst u sedmi broj)
Sedmi je broj Ispod pločnika gotov, a čini se kao da je šesti bio tek nedavno. Jesmo li sve dosljedniji i brži ili je jednostavno sve više događaja i tema na koje postoji potreba osvrnuti se i komentirati ih, ili se pak radi samo o proljetnom poletu...
Gotovo se u svakom broju dosad mogla prepoznati neka dominantna tema, ili barem neka osnovna nit koja je većinu tekstova povezivala u neku veću i smisleniju priču, a tema ovog broja definitivno je obrazovanje, odnosno anarhistički pristup obrazovanju. Obrazovanje je oduvijek bilo jedan od načina putem kojeg si je država, odnosno svaki društveno-političko-ekonomski sustav osiguravao svoje postojanje; kriza tog sustava i promjene u njemu ocrtavaju se u obrazovanju.